Bošnjaci iz Sandžaka su proslavile košarku u Turskoj

turkuougluEvo, sada u turskoj odbojci imate bar 70 odsto, a u košarci 90 odsto ljudi koji su porijeklom iz Sandžaka, Bijelog Polja, Prijepolja, Sjenice, Tutina. Nikada Turska ne bi osvojila srebrnu medalju na EP da nije bilo tih igrača.

Jedan od volontera na SP u Turskoj Kemal Kutlu, koji je porijeklom iz Bijelog Polja, kaže da su košarku u Turskoj proslavili igrači iz Sandžaka. Kutlu, kome je porodično prezime Šehović, rođen je u Istanbulu, ali vrlo dobro zna da su mu koreni iz Sandžaka, kao i većini košarkaša koji su igrali ili igraju za Tursku.

Kutlu  trenira lokalni klub Sandžak spor, u kome igra i njegov sin.

kemal
– Rođen sam u Istanbulu, ali do svoje sedme godine nisam pričao turski, jer je naša mahala, što bi vi rekli naselje, brojala oko 75.000 ljudi iz bivše Jugoslavije. Svi smo pričali bosanski i moj deda je umro, a da nije naučio riječ turskog. Naše izvorno prezime je Šehović, a u istom kraju je odrastao i Hido Turkoglu, koji je porijeklom iz Sjenice, a prezivao se Ramićević. Učili smo ga da igra basket na lokalnom terenu – kaže Kutlu.

On ističe da ne bi bilo košarke u Turskoj da se nisu pojavili Bošnjaci iz Sandžaka koji su sa sobom donijeli sportsku kulturu, što je bio temelj kasnijih uspijeha.

– Turci nemaju razvijenu kulturu sporta i tvrdim da smo mi, koji smo poreklom iz bivše Jugoslavije, odnosno Bosne i Sandžaka, donijeli tu kulturu. Ovde je normalno da se djeca ne bave sportom, a kad sam išao kod rodbine u Bijelo Polje kao klinac, tamo se mislilo da je dete hendikepirano ako ne trenira nešto. Evo, sada u turskoj odbojci imate bar 70 odsto, a u košarci 90 odsto ljudi koji su porijeklom iz Sandžaka, Bijelog Polja, Prijepolja, Sjenice, Tutina. Nikada Turska ne bi osvojila srebrnu medalju na EP da nije bilo tih igrača. Evo, u ovoj postavi Turske ima nekoliko igrača porijeklom iz Sandžaka. Osim Turkoglua, tu je Semih Erden, Ender Arslan, Sinan Guler, Omer Ašik. Svi su oni možda rođeni ovde, ali su im roditelji iz Sjenice, Tutina, Novog Pazara, Rožaja, Bijelog Polja i svi govore bosanski – objašnjava Kutlu. On kaže da je odlučan u nameri da sina pošalje na jedan od brojnih košarkaških kampova u Bosni, gdje bi usavršio i bosanski jezik.

– Imamo mi u Istanbulu naš lokalni košarkaški klub koji se zove ‘Sandžak spor i tu treniraju djeca. Moj sin, koji ima 14 godina, trenira tu, ali rešio sam kad malo stasa da ga pošaljem na kampove u Bosni. Imam rodbinu u Bosni, pa taman da nauči još bolje bosanski, pošto nema ovde u kraju sa kim da priča – kaže Kutlu.

Leave a Reply

Your email address will not be published.