IRFAN ŠKILJAN, AUTOR U SVIJETU NAJKORIŠTENIJEG PROGRAMA ZA MANIPULACIJU SLIKAMA IRFAN VIEW

irfanviewIRFAN ŠKILJAN, AUTOR U SVIJETU NAJKORIŠTENIJEG PROGRAMA ZA MANIPULACIJU SLIKAMA, FILMOVIMA I OSTALIM MULTIMEDIJALNIM PRODUKTIMA, ROĐEN JE U JAJCU PRIJE 30 GODINA.

PRED POLAZAK U SREDNJU ŠKOLU ŽELIO JE BITI PILOT, ŠTO GA ODVODI U ZAGREB, A SA POČETKOM RATA U HRVATSKOJ, ODLAZI U BEOGRAD. USKORO POČINJE I RAT U BOSNI, PA IRFAN NIJE NAJPOŽELJNIJI STANOVNIKA GLAVNOG GRADA SRBIJE. ZAJEDNO SA PRIJATELJEM, TAKOĐER JAJČANINOM, ODLAZI IZ BEOGRADA I ZAUSTAVLJA SE U AUSTRIJI, IZ JEDNOSTAVNOG RAZLOGA ŠTO ZA DALJE NIJE IMAO NOVCA * ZAŠTO IRFAN NI DANAS NEMA NI STABILNI, NI MOBILNI TELEFON, ZAŠTO NIJE POSEBNO ZAŠTITIO SVOJ IZUM, KAKO JE ROĐENA IDEJA O JEDNOM OD NAJBOLJIH MULTIMEDIJALNIH KOMPJUTERSKIH PROGRAMA?

irfan

FE

Odakle nam se javljate?

ŠKILJAN

Iz Wiener Neustadta, to je jedan gradić 50 kilometara južno od Beča.

RFE
Irfan Škiljan poznat je u cyberspaceu mladim ljudima, možda i onima srednje generacije, koji se na bilo koji način bave fotografijom, filmovima, slikama. Šta je to, ustvari, „Irfan View“?

ŠKILJAN
Na našem jeziku još nikada nisam objašnjavao, pa se nadam da ću uspjeti. „Irfan View“ je jedan mali, zapravo više nije ni mali kao nekada, preglednik, kako se mislim kaže na našem jeziku, slika, videa, audio stvari, muzike… Slike se mogu obrađivati, brisati, povećavati, smanjivati, boje se mogu mijenjati, mogu se slati preko e-maila… Dakle, ugrađeno je već dosta funkcija.

RFE
Vi ste tipični predstavnik mlade generacije koji se koristi jezikom kompjutera i to ne umije prenijeti na ovaj svagdašnji jezik.

ŠKILJAN
Da. Naša generacija ima dosta iskustva sa kompjuterima, nadam se i u BiH. Ovdje naša raja, a našom rajom podrazumijevam svu od Vardara pa do Triglava, imaju dosta iskustva, jer je u Austriji kompjuter standard. Dvije trećine ljudi ima Internet, tako da većina ljudi ima iskustva s tim. Većina ljudi ima i digitalne kamere, što je glavni razlog zašto toliko ljudi koristi, ne samo „Irfan View“, nego i ostale grafičke programe.

RFE
Imate li podatak koliko ljudi koristi vaš program?

ŠKILJAN
Nemam, to se ne može procijeniti, jer je Internet ogroman i stalno raste. Mogu procijeniti otprilike da se radi o sigurno nekih 20-30 miliona.

RFE
Vaš program je moguće slobodno skinuti sa Interneta, odnosno sa vaše web stranice (http://www.irfanview.com), ukoliko se koristi u nekomercijalne svrhe, a ako ga koristi firma, onda se to plaća. Zašto ste svoj program, dakle proizvod vašeg znanja, dali na slobodno korištenje?

ŠKILJAN
Iz više razloga. U Austriju sam došao kao izbjeglica, bez dinara. Imao sam nekih desetak maraka u džepu i to je bilo sve. Ova država je meni dosta dala i ne samo država, nego i društvo. Tako da sam i ja promijenio svoje mišljenje prema svijetu i prema društvu. Mislim da neki proizvod kao što je, recimo, ovaj grafički program, kojeg ljudi koriste svaki dan kao hljeb ili kruh, ne treba biti skup ili, ako može, da ne košta ništa. Firme su nešto drugo, one prave profite, prodaju svoje produkte i zato sam odlučio da bi firme trebale da kupe licence, koje nisu skupe, ali obični ljudi ne.

RFE
Razgovarala sam sa nekim kompjuterašima koji koriste „Irfan View“. Oni kažu da postoji, na primjer, AC/DC, koji je dobar program, ali da je „Irfan View“ mnogo bolji, jer dozvoljava obradu slika koristeći razne filtere, između ostalih i one Adobeova Photoshopa.

ŠKILJAN
Jeste. U posljednju verziju sam ugradio plug-in koji može da čita Photoshopove filtere. AC/DC, koji ste spomenuli, jako je dobar program, poznajem ga godinama, mislim da smo otprilike u isto vrijeme počeli, „Irfan View“ možda malo prije. Pripada kanadskoj firmi s kojom sam u kontaktu, iako smo, eto, najveća konkurencija, ali smo dobra raja, pišemo si mailove. Oni su prije dvije godine htjeli da me preuzmu, da kupe „Irfan View“ i da ja dođem u Kanadu, ali se nismo složili, tako da i dalje svako radi svoj posao.

RFE
Moram priznati da meni kao laiku nije baš najjasnije, ako se vaš program može slobodno skinuti s Interneta i koristiti, od čega vi onda živite?

ŠKILJAN
Pa živim od licenci koje kupuju firme. Ponekad, kad imam vremena, radim i na projektima za neke firme. Kad im treba neki specijalni program iz grafičkog područja, sa specijalnim funkcijama, onda se dogovorimo da to uradim. Ali u suštini, pošto je „Irfan View“ toliko popularan, ljudi ga prvo koriste kući i onda kada nekoj firmi treba takav program, a većina firmi također radi sa slikama i tako dalje, ti ljudi, koji recimo rade u tim firmama, preporuče „Irfan View“ kojeg koriste kod kuće, znaju da je dobar i da nije skup i onda se firma javi i kupi licencu. Tako to ide.

RFE
Može li se od toga normalno živjeti?

ŠKILJAN
Može. Pošto je program toliko popularan i toliko raširen po svijetu od njega se može živjeti.

RFE
Opet vas moram pitati nešto što će vam vjerovatno zvučati laički, kako ste uopšte došli na ideju da napravite taj program?

ŠKILJAN
To je bilo sasvim slučajno. U vrijeme studija, tamo negdje 1994-5. godine, došao sam u kontakt sa Internetom. Na Internetu su sada, naravno, milioni slika. Tada ih je također bilo dosta. Međutim, tada nije bilo nekog dobrog, jednostavnog programa koji bi mogao brzo da pogleda veliki broj slika. U ljeto 1995. godine, tokom raspusta, radio sam u jednoj firmi nekakve bezvezne projekte kao student-praktikant i šef reče jednog dana da im treba neki programčić koji bi mogao da čita slike u JPG formatu. Pošto sam ja prije toga dosta čačkao po Internetu, našao sam neki source code library za taj format, slučajno ostavio na disketi i kad je on to rekao sjetih se da to imam. Sutradan sam donio tu disketu, čačkao petnaestak dana i uspio da napravim program koji je mogao da čita te njihove slike. To su bile neke specijalne slike, radilo se o firmi koja je pravila nešto za banke, čekove i to. Poslije toga sam odlučio da napravim program koji može malo više, poslao ga prijateljima sa fakulteta i oni su bili oduševljeni; rekli su mi da ugradim još neke stvari i tako je to krenulo.

RFE
Pretpostavljam da se taj vaš proizvod morao zaštititi?

ŠKILJAN
Ne. Nisam ništa specijalno zaštićivao. Zato sam uzeo ime „Irfan View“, dakle uključio sam svoje ime u naziv, što daje veću sigurnost da se ne uzme neko ime koje je već zaštićeno.

RFE
Dogovori za ovaj razgovor su, moram reći, podugo trajali, bilo mi je lakše doći do predsjednika vlade nego do vas. Dogovarali smo se mailom i jedan od vaših mailova me je baš onako slatko nasmijao. Napisali ste da je sve u redu, da možemo napraviti intervju, ali da nemate telefon, ni stabilni, ni mobilni. To me je malo šokiralo. Zašto nemate telefon?

ŠKILJAN
Glavni razlog je ta popularnost programa. Kad bih dao na svoju web stranicu broj telefona, mogao bih da zaboravim na svoj život, jer bi mi onda svake sekunde zvonio telefon, ljudi bi uvijek htjeli nešto da pitaju ili čisto da me čuju, firme bi uvijek htjele nešto da pitaju – može li ovo ili ono i onda uopšte ne bi bilo vremena ni za šta. Zato nemam telefon. Mobilne telefone ne volim, jer kad god odem u pozorište, kino ili kafanu, uvijek neko zvoni, dosađuje, smeta ljudima. Tako da se trudim da ne budem dio tog sistema telekomunikacija, da budem stalno na raspolaganju, da me stalno mogu nazvati, iako nemaju ništa da kažu, čisto onako iz dosade. To mi se ne sviđa.

RFE
Ali malo je ljudi koji si taj luksuz mogu dozvoliti.

ŠKILJAN
Da, u današnje vrijeme je to teško. Na svu sreću kod mene to još uvijek ide i nadam se da će i dalje ići.

RFE
Otkud Irfan Škiljan u Austriji?

ŠKILJAN
To je duga priča. Ja sam Jajčanin, u Jajcu sam mijenjao razne škole. Onda sam jednog dana došao na ideju da budem pilot, a da bi se bilo pilot, moralo se ići u vojnu školu. Kandidirao sam za vojnu školu i otišao u Zagreb. U Zagrebu sam bio dvije godine. U prvi razred srednje sam išao u Jajcu, a u drugi i treći u Zagrebu. Onda je počeo rat u Sloveniji i prebacili su nas u Beograd, tako da sam na četvrtu srednje, gimnazije, išao u Beogradu. Kad sam maturirao u junu, počeo je rat u Bosni, zatvorile su se granice, a nas koji nismo bili podobni za tu školu su htjeli prebaciti u neku specijalnu kasarnu. Mogao sam da zamislim ša će od toga biti, tako da sam odlučio da idem vani, bilo kuda, bilo kako. S jednim prijateljem, također Jajčaninom, koji je radio u Beogradu, smo odlučili da nekako izađemo iz države i kao izbjeglice smo došli u Austriju. Ja sam tu i ostao, jer nisam imao para da idem dalje, recimo u Švedsku ili Njemačku.

RFE
Kakvi su bili prvi izbjeglički dani? Da li ste znali njemački?

ŠKILJAN
Nisam. U školi sam učio ruski, kojeg sam nekada jako dobro znao, međutim sada više ne. Došli smo tu u te izbjegličke logore, to su bile kasarne austrijske vojske. Nastavnici, koji su stanovali u tom mjestu gdje je bila kasarna, davali su nam kurseve njemačkog.

RFE
Vama je u to vrijeme 18-19 godina. Počinjete ići u školu ili se zapošljavate, kako ide dalje taj vaš izbjeglički život?

ŠKILJAN
U tom izbjegličkom logoru smo učili njemački i onda se iz tog mjesta gdje smo mi stanovali, u blizini Wiener Neustadta, javilo nekoliko familija koje su htjele da prime izbjeglice da stanuju kod njih. Obično su uzimali mlađe ljude koji su htjeli da studiraju. Tako sam i ja završio kod jedne austrijske familije. To su bili stariji ljudi, pred penziju, sad su u penziji, imali su dvoje odrasle djece koji više nisu živjeli kod roditelja, tako da je njihova velika kuća bila manje-više prazna. Htjeli su da neko stanuje kod njih, da im pomaže oko kuće, u vrtu, da pazi na kuću kad su oni na godišnjem i tako dalje. Tako sam završio kod njih, upisao se na fakultet i studirao informatiku u Beču. Studije sam završio 2000. godine.

RFE
Šta se u vrijeme tih ratnih godina i izbjegličkih dana dešava sa vašom porodicom u Jajcu?

ŠKILJAN
Nisam imao kontakta sa mojima u Jajcu skoro pet godina. Ja sam bio u Beogradu, veza se izgubila negdje na proljeće 1992. godine. Roditelji su, naravno, također morali da bježe iz Jajca i završili su u Travniku. Ostatak porodice je završio svuda po Bosni, do Kaknja. Nismo imali kontakta sve do 1996. godine, kada smo uspjeli da se nađemo preko nekih ljudi. Od tada smo opet u kontaktu.

RFE
Vaši su još u Bosni?

ŠKILJAN
Da, moji su se vratili nazad u Jajce i žive tamo. Kuća nam je bila spaljena, izgubili smo sve što smo imali, ali otac je napravio novu kuću i oni su se vratili na svoje i žive mirno.

RFE
Imate li još kontakt s tom austrijskom porodicom koja vas je prihvatila?

ŠKILJAN
Da, naravno. Kad god mogu, idem kod njih da vidim kako su. Oni su za mene dio moje porodice. Oni su mene primili kao člana porodice. I ja njih. To ostaje, to je ta neka ljubav koja ne prolazi.
RFE
Osjeti se emocija u vašem glasu kada govorite o njima. Kakve su veze s Bosnom, s Jajcem? Koliko često idete dole?

ŠKILJAN
Pa ne baš tako često, recimo jednom-dvaput godišnje. Problem je u tome što imam jako puno posla. Svaki dan dobijam stotinjak e-mailova, bez obzira je li praznik ili vikend, jer svijet ne spava, ako spavaju Amerikanci, ne spavaju Japanci i tako dalje. Tako da svaki dan dolaze pitanja, firme hoće ovo, pitaju može li ono, ljudi imaju neke probleme, pitanja, najviše imaju neke sugestije i želje za novu verziju i tako dalje. Tako da je posao ogroman, pogotovo kad pored toga imam još i neke specijalne projekte.

RFE
Da li je tačno da ljudi koji se bave programiranjem nemaju privatnog života?

ŠKILJAN
Mislim da nije. Svi mi imamo određenu kontrolu nad svojim životima, tako da se možemo prilagoditi.

RFE
Da li biste sebe lično ubrojali u „freakove“ kompjuterskog svijeta?

ŠKILJAN
Ne bih. Možda je moja prednost, neki bi to možda nazvali nedostatkom, što sam ja relativno kasno počeo s kompjuterima, već sam imao nekih 18-19 godina. Djeca koja počinju sa desetak godina, koja su imala, recimo, Commodore i tako to, oni bi možda mogli biti ta kategorija „freakova“, ali kod mene to nije bio slučaj. Mislim da je to bila prednost što sam kasno počeo.

RFE
Da li mislite da kompjuterska komunikacija ustvari otuđuje ljude?

ŠKILJAN
I da i ne. Gubi se ličnost, ne možemo čuti glas, niti vidjeti čovjeka, ali s druge strane ljudi, recimo u e-mailovima, mogu mnogo lakše da izraze neke privatne misli i ideje, jer postoji distanca između ljudi i onda to ide lakše, anonimnije.

RFE
Mislite da s jedne strane Internet, odnosno ta elektronska komunikacija, poboljšava kontakte među ljudima, a s druge strane ih, ipak, otuđuje?

ŠKILJAN
Da, nema ličnog kontakta, ne čuje se glas, ne vidi se osoba. Da li je to bolje ili gore, to je sad filozofsko pitanje.

RFE
Kad se otvori vaša web stranica, kažete da ste Bosanac iz Jajca, mogu se vidjeti slike vodopada na Plivi i tako dalje. Onda ima i jedan poziv: „Pišite mi, raja, ali molim vas bez politike“. Zašto?

ŠKILJAN
U slučaju nas Balkanaca, odnosno bivših Jugoslovena, mislim da je to lako razumljivo. Oni koji su otišli vani, mogu vidjeti kako to izgleda s druge strane i niko od nas nema potrebu da gleda na nacionalnost, na vjeru i tako dalje. Na fakultetu je bilo nas iz čitave bivše Jugoslavije i svi smo bili prava raja, niko nije gledao ni na šta.

RFE
Možda bi bilo najbolje Balkancima zabraniti da se bave politikom.

ŠKILJAN
I ne samo Balkancima. Pratim i austrijsku i njemačku politiku, i oni su slični nama, samo je to kod njih malo ljepše zapakovano.

RFE
Princip je isti, sve su ostalo nijanse.

ŠKILJAN
Upravo tako.

RFE
Da li je i vaša djevojka u svijetu kompjutera ili se bavi nečim drugim?

ŠKILJAN
Ona je učiteljica.

RFE
Znači ima strpljenja, nerava i neće vam razbiti kompjuter.

ŠKILJAN
Neće. Mada i ona dosta koristi kompjuter, dobija dosta mailova. Ja joj objašnjavam kako da se odbrani od „spama“, virusa i tako to.

RFE
Je li ljubomorna na kompjuter?

ŠKILJAN
Nije. Ima razumijevanja za to što radim, strpljiva je, daje mi dosta slobode. Onda ja gledam da joj to nekako uzvratim, da idemo vani, u prirodu, da šetamo i tako to.

RFE
Znači i za vas vrijedi da iza svakog uspješnog muškarca stoji jedna stabilna žena.

ŠKILJAN
Da, stabilna koja ga podržava.

RFE
Ima nešto interesantno u vašim mailovima. U potpisu imate latinsku izreku „homo sum, nihil humani a me alienum puto“ (čovjek sam i ništa mi ljudsko nije strano). Da li to zaista tako osjećate?

ŠKILJAN
Da. Taj potpis imam već godinama i ne mislim ga mijenjati. Ja uvijek gledam ljude iz neke druge perspektive i mogu da shvatim zašto ljudi čine neke stvari. Tako da mi s te strane nije ništa strano.

RFE
Recite mi još za kraj kakvi su planovi za budućnost?

ŠKILJAN
Planiram da i dalje radim i živim svoj život onako kako mi se najviše sviđa, bez stresa, što je jedna jako važna stvar u današnje vrijeme, pogotovo ovdje na Zapadu. Planiram, dakle, da uživam u životu. Naravno, nadam se da će ubrzo biti i porodica i djeca. Planiram, dakle, da radim ono što mi se sviđa, da pomažem drugim ljudima koliko mogu, da jednostavno budem sretan.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *